Prva svetska plutajuća solarna elektrana na visokim nadmorskim visinama - u švajcarskim Alpima
Prva na svetu plutajuća solarna farma na visokim visinama smeštena je poput splava na vrhu Lac des Toules, rezervoara u blizini sela Bourg-Saint-Pierre, u kantonu Valais u blizini švajcarsko-italijanske granice. To je jedinstvena elektrana koju je u decembru 2019. godine postavila kompanija “Romande Energie”, glavni snabdevač električnom energijom u švajcarskoj. „Na ideju smo došli 2012. godine uz kafu“, podseća Guillaume Fuchs, vodeći projektant vetroelektrana i plutajućih solarnih postrojenja u kompaniji “Romande Energie”.
"Razmišljali smo o načinima na koje bismo branama mogli proizvesti više električne energije. Prvo smo razmotrili snagu vetra, ali bilo je previše ograničenja. Pa smo onda razmotrili projekat sa plutajućim solarnim pločama."
Solarna elektrana u Lac des Toules sastoji se od 1.400 panela, smeštenih na 36 plutajućih konstrukcija od aluminijuma i polietilenske plastike, usidrenih na dnu jezera. Trenutna proizvodnja premašuje 800.000 kilovat sati (kWh) godišnje, što je ekvivalent potrošnje za oko 220 domaćinstava.
Uprkos značajnoj početnoj investiciji od 2,35 miliona CHF (približno 2,6 miliona USD) - više nego što bi koštala slična instalacija na kopnu, zahvaljujući dodatnim troškovima koji se povezuju sa splavovima i sidrima - fotonaponska instalacija na veštačkom jezeru na velikoj nadmorskoj visini ima nekoliko prednosti.
„Atmosfera je malo tanja zbog čega su UV zraci intenzivniji", objašnjava Fuchs. „Paneli su zapravo efikasniji na niskim temperaturama, a možemo čak i da koristimo svetlost reflektovanu od snega."
Korišćenje dvostranih panela, koji su opremljeni fotonaponskim ćelijama i na prednjoj i na zadnjoj strani, znači da mogu da koriste i svetlost koja se reflektuje od površine vode, što povećava električni prinos.
„U poređenju sa instalacijom istih dimenzija dole u dolini, ovde gore proizvodimo oko 50% više električne energije“, ističe vodeći projektant Guillaume Fuchs.
Počevši sa radom u decembru 2019. godine, solarna elektrana u Alpima uspešno je prebrodila prvu zimu, kaže Fuchs. Problem leda, koji na jezeru može biti debeo i do 60 cm, rešen je pomoću plovaka koji podižu strukturu kad god se površina vode zaledi. Kada se jezero potpuno isprazni krajem marta, platforme se odmaraju na dnu koje je izravnano.
Konstrukcija može da izdrži i do 50 cm snega. Ako su padavine jače, sneg sklizne sa panela čim sunce počne da sija.
Zadnja strana ploče je ono što proizvodi električnu energiju “, objašnjava Fuchs. „Zagreju se, a sneg samo isklizne. Nakon nekoliko testova, došli smo do zaključka da bi nagib od 37 ° na panelima bio dovoljan da se sneg skine, bez ugrožavanja efikasnosti fotonaponskih ćelija. "
Tri faktora se udružuju kako bi ova solarna farma na velikim nadmorskim visinama mogla da proizvede i do 50% više energije od one na niskom položaju: hladne temperature, jači UV zraci i svetlost koja se odbija od okolnog snega. Fotonaponske ćelije su efikasnije u hladnom vremenu, kao što Fuchs ističe.
Soderstrom takođe ističe potencijal ovog izbora mesta za proizvodnju električne energije, posebno zimi: "Na nadmorskoj visini od 1.810 metara ima mnogo manje magle nego niže. A sneg odražava sunčevu svetlost, tako da paneli mogu da iskoriste više energije - fenomen poznat kao efekat albedo “. Upotreba dvostranih modula ovde je vrlo efikasna, jer kada sneg sleti na ploču, svetlost koja se reflektuje sa jedne strane zagreva drugu stranu stvarajući energiju, uzrokujući da sneg klizi.
Ukupni efekat ovog alpskog okruženja je veći energetski prinos, posebno u zimskim mesecima. Bila je to smela, ali pobednička odluka. Soderstrom ističe: "Nema ništa novo ili izuzetno u vezi sa plutajućim solarnim farmama, i postoji mnogo primera širom sveta, ali ovo je prva koja mora da izdrži oštre klimatske uslove alpske zime. I to je dodatak i dokaz švajcarske stručnosti “. Prema podacima SFOE, električna energija iz obnovljivih izvora činila je oko 75% potrošnje električne energije u Švajcarskoj i 62% proizvodnje električne energije u 2019. godini.
Ovaj prvi na svetu projekat privlači veliko interesovanje elektroenergetskih kompanija širom sveta i čak je postao turistička atrakcija u regionu. „U kontaktu smo sa drugim dobavljačima električne energije u Švajcarskoj i Evropi s ciljem izvoza naše tehnologije“, kaže Fuchs. Gradonačelnik Bourg-Saint-Pierre, Gilbert Tornare, dodaje: "Ovde na kraju doline živimo od ono malo prirodnih resursa koje imamo - sunca, vode i vetra. Tako smo ovaj projekat dočekali sa velikim interesovanjem i entuzijazmom. I imamo prilično turista koji dolaze da pogledaju našu plutajuću solarnu farmu. Ovaj projekat je dobar za našu energetsku nezavisnost - ali i za naš ekonomski opstanak u regionu. "
Prva plutajuća solarna instalacija izgrađena je 2007. godine u Japanu, a pratili su je projekti u drugim zemljama, uključujući Francusku, Italiju, Južnu Koreju, Španiju i SAD. Trenutno širom sveta radi više od stotinu plutajućih postrojenja i kapacitet se povećava od 2014. godine.
Paneli se mogu postaviti na sve vrste vodenih površina, od industrijskih (neiskorišćenih rudnika) do otvorenog mora. Najveća svetska instalacija ove vrste sada se nalazi u provinciji Anhui u Kini, dok je najveća u Evropi u Piolencu, na jugu Francuske (sa 47.000 fotonaponskih panela).
Prema rečima investitora u ovom sektoru, plutajuće stanice su zaista budućnost solarne energije jer voda hladi ploče povećavajući njihov prinos. Dalje, ovim se rešava pitanje upotrebe zemljišta jer ne oduzimaju prostor poljoprivredi ili građevinarstvu.
Ova vrsta solarne energije verovatno će se proširiti u mnogim delovima sveta, kažu iz Singapurskog instituta za istraživanje solarne energije i Svetske banke.
Watt d'Or nagrada za 2021. godinu
Solarni projekat Lac des Toules do danas je koštao 2,35 miliona švajcarskih franaka. Trenutno proizvodi 800.000 kWh električne energije godišnje, što je dovoljno za napajanje 220 domaćinstava. Kao priznanje za svoju pionirsku tehnologiju, “Romande Energie” je nagrađen SFOE-om od 2021 Watt d'Or u kategoriji obnovljivih izvora energije. Međutim, trenutna struktura - iako efikasna - i dalje je samo demonstracijski projekat. Kao što Fuchs otkriva, „Romande Energie“ ima mnogo veće planove za budućnost, sa većom i trajnijom konstrukcijom koja će se na istom jezeru izgraditi 2022. godine: „Cilj je proizvodnja 22 miliona kWh godišnje, dovoljno snage za 6.100 domaćinstava.“
Izvor
https://www.euronews.com/green/2021/06/04/the-high-altitude-solar-farm-floating-to-success
https://houseofswitzerland.org/swissstories/environment/worlds-first-high-altitude-floating-solar-farm-swiss-alps
Prevela: Ivana Kravić
Priredila: Jelena Bunčić
Klimatske promene: Lideri EU postavili su cilj smanjenja emisije CO2 od 55%
Lideri EU postavili su ambiciozniji cilj smanjenja emisije gasova staklene bašte - smanjenje za 55% do 2030. godine, a ne za 40% kao što je ranije bilo dogovoreno.
Novi cilj postignut je nakon teških celonoćnih pregovora u Briselu krajem prošle godine. Poljska, koja i dalje u velikoj meri koristi ugalj, dobila je ugovor o finansiranju od strane EU kao pomoć prelaska na čistu energiju. Komisija EU izradiće detaljne planove za svih 27 država članica da doprinesu cilju od 55%, mereno prema nivoima emisije CO2 iz 1990. Predsednik Saveta EU Šarl Mišel pozdravio je sporazum tvitujući „Evropa je lider u borbi protiv klimatskih promena“. To je deo globalnih napora za borbu protiv klimatskih promena smanjenjem zagađenja atmosfere, posebno emisija ugljen-dioksida (CO2). Pariški klimatski sporazum, potpisan 2016. godine, ima za cilj da održi globalni rast temperature ispod 2°C, po mogućnosti unutar maksimalnih 1,5°C. |
Grupe za zaštitu životne sredine kažu da cilj od 55% ne ide dovoljno daleko. A Evropski parlament, koji tek treba da raspravlja o novom cilju, zatražio je smanjenje od 60%. Sebastian Mang iz Greenpeace-a rekao je "dokazi pokazuju da je ovaj dogovor samo mali napredak u smanjenju emisija koje se već očekuje od EU". Greenpeace zahteva minimalno smanjenje emisije ugljenika u EU za 65%. Tu cifru zagovarao je i Johannes Wahlmüller iz austrijske zelene grupe Global 2000.
Postavljaju se dva ključna pitanja o ovom novom cilju za 2030: Da li je značajan i da li je dovoljan?
To je nesumnjivo veliki korak napred za EU, treću po veličini emisiju gasova sa efektom staklene bašte na svetu. To dovodi Uniju na pravi put da postigne cilj nula-emisija do 2050. Činjenica da su uspele da pridobiju i zemlje koje se do sada nisu dovoljno zalagale poput Poljske takođe je pozitivna. Ali da li je dovoljno da se zadovolji nauka i izbegnu opasni nivoi zagrevanja? To je diskutabilnije. Mnoge zelene grupe i Evropski parlament tvrde da je EU trebalo da ide mnogo dalje do 65-70% ako zaista ozbiljno žele da zadrže rast temperatura ispod 1,5°C. Najava je krajnje pravovremena, stiže samo dan pre pete godišnjice Pariskog klimatskog sporazuma. I upravo sada, zahvaljujući Kini i novoj američkoj administraciji, postoji mnoštvo pozitivnih vesti o klimatskim promenama. Ova odluka EU svakako dodaje težinu tom zamahu.
Analiza dopisnika za životnu sredinu Matta McGratha
Vlada Velike Britanije planira da smanji emisije u Ujedinjenom Kraljevstvu za 68% tokom naredne decenije. U međuvremenu, Australija je rekla da će postići svoje obećanje o emisijama za 2030. godinu, dato u okviru Pariskog sporazuma, bez pribegavanja korišćenju starih kredita za ugljenik. Australija je do sad postigla prethodne klimatske ciljeve, što znači da je stvorila kredite za nadoknađivanje emisije ugljenika, ali postojala je međunarodna opozicija ideji da se ti krediti koriste umesto da se usvoje ambicioznije mere čiste energije U septembru je Komisija EU utvrdila svoj plan za postizanje cilja od 55% do 2030. godine i rekla da će najmanje 30% dugoročnog budžeta EU koji iznosi €1.8tn (£1.64tn; $2.2tn) biti potrošeno na mere povezane sa klimom. |
Da bi se postigao cilj od 55%, kaže se, godišnje ulaganje u energetski sistem moraće da bude veće za oko 350 milijardi evra širom EU.
Količina uvoza fosilnih goriva u EU mora da padne za više od 25% u poređenju sa nivoima iz 2015. godine.
Prema Komisiji, do 2030. godine udeo obnovljivih izvora u proizvodnji električne energije treba da poraste na oko 66%, a izvori fosilnih goriva smanjeni na ispod 20%. U prvoj polovini ove godine podatak EU za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora bio je 40%, a za fosilna goriva 34%.
Trenutno u EU korišćenje fosilnih goriva u energetskom sektoru čini nešto više od 75% ukupnih emisija gasova sa efektom staklene bašte, većinom CO2, kaže komisija.
Izvor: https://www.bbc.com/news/world-europe-55273004Prednosti i mane, primeri dobre prakse i iskustva u drugim zemljama
„SERBIO“ vam predstavlja kratki vodič o prednostima i nedostacima Feed-in tarifa (FIT-a) i aukcija, zasnovan na pregledu literature i odabranim primerima zemalja. Izvor informacija je Energypedia.info, wiki platforma za zajedničku razmenu znanja o obnovljivim izvorima energije, pristupu energiji i temama energetske efikasnosti u zemljama u razvoju. Članak vam u potpunosti prenosimo sa sajta wiki platforme.
“ Na tehnologije obnovljivih izvora energije se uveliko gleda kao na budućnost. One pružaju čistu energiju koristeći neograničene resurse, pomažu u ublažavanju klimatskih promena, povećavaju energetsku nezavisnost zemalja i mogu poboljšati energetsku sigurnost. Međutim, mnoge tehnologije obnovljive energije su relativno nove i još uvek nisu toliko uspostavljene kao „konvencionalne“ tehnologije proizvodnje energije koje sagorevaju fosilna goriva. Odlukom da svoje mehanizme podrške preusmere sa fosilnih goriva ka tehnologijama obnovljivih izvora energije, vlade mogu pomoći u jačanju ovih tehnologija u svojim zemljama.
“Poređenje različitih alata politike za promociju obnovljivih energija”
Postoje dve glavne kategorije mehanizama podrške obnovljivim izvorima energije usredsređene na regulaciju: Instrumenti zasnovani na tarifama i instrumenti zasnovani na količini.
Tarifni instrumenti pružaju ekonomski podsticaj za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije. Obično se to odvija u obliku subvencija za investiranje ili plaćanja za proizvedenu energiju.
Feed-in tarifa (FIT) je primer instrumenta zasnovanog na tarifama. FIT garantuje fiksnu cenu za obnovljivu energiju koja se pušta u mrežu.
S druge strane, instrumenti zasnovani na količini funkcionišu postavljanjem minimalnih ciljeva za obnovljivu energiju u energetskom miksu i držanjem određenih strana u lancu snabdevanja energijom odgovornim za ove ciljeve. Primer instrumenta koji se zasniva na količini je Obveza kupovine obnovljivih izvora (Renewable Purchase Obligation, RPO) koja „nameće minimalnu kvotu ili udeo proizvodnje obnovljive energije dobavljačima električne energije, a često je dopunjena tržištem obnovljive energije koja omogućava trgovanje sertifikatima o obnovljivoj energiji (RECs)“.
FIT su najrasprostranjeniji mehanizam podrške obnovljivim izvorima energije. Međutim, poslednjih godina mnoge zemlje su počele da primenjuju kombinaciju različitih politika, omogućavajući im da profitiraju od prednosti koje nudi niz različitih politika. Takav splet politika može se opisati kao hibridni instrumenti. Hibridni instrumenti su mehanizmi podrške koji kombinuju aspekte tarifnih i količinskih instrumenata. Aukcije obnovljivih izvora energije (koje se ponekad nazivaju i tenderi) primer su hibridnih instrumenata. Na aukcijama se i cena i količina određuju kroz postupak nadmetanja, pre početka projekta. To omogućava aukcijama da pruže „stabilnu garanciju prihoda menadžerima projekata (slično mehanizmu FIT), istovremeno obezbeđujući da će se ciljevi obnovljive proizvodnje tačno ispuniti (slično RPO-u)“.
Feed-In Tarifa
Definicija
Ulazna tarifa (FIT) pruža proizvođačima energije obnovljivih izvora fiksnu cenu za energiju koju proizvode. FIT se postavlja za svaku tehnologiju pojedinačno i plaća se za određeni broj godina. Ovo povećava stabilnost i omogućava dugoročno planiranje, što podstiče ulaganje u projekte obnovljivih izvora energije. U nekim zemljama FIT se finansira putem računa za električnu energiju, što znači da se troškovi prenose na potrošače. Međutim, u drugim zemljama, gde se povećanje računa za potrošače smatralo neprihvatljivim, državni budžeti su izdvojeni za FIT.
Pregled različitih FIT modela
Bruto FIT: FIT se plaća za svu obnovljivu energiju koja se proizvodi, nezavisno od toga da li se ta energija izvozi u mrežu ili se koristi na licu mesta.
Neto FIT: FIT se plaća samo za obnovljivu energiju koja se izvozi u mrežu. Iako se FIT ne plaća za proizvedenu električnu energiju koja se koristi na lokaciji, ta energija nadoknađuje troškove računa koji bi obično morali da se plate. Stoga, da bi se utvrdilo da li će bruto FIT ili neto FIT model biti profitabilniji, mora se uporediti cena FIT-a i mrežne maloprodajne cene po jedinici električne energije.
Neto merenje: Trenutna maloprodajna cena plaća se za svu obnovljivu energiju koja se izvozi u mrežu. Električna energija koja se koristi na lokaciji smanjuje račune za električnu energiju, koji bi se takođe morali platiti po maloprodajnoj ceni. Stoga ovaj model efikasno znači da se za svu obnovljivu energiju koja se generiše plaća trenutna maloprodajna cena.
Neto obračun: Naplate za proizvedenu i utrošenu električnu energiju netiraju se tokom određenog vremenskog perioda. Ovo se može primeniti koristeći bruto FIT ili neto FIT model.
Prednosti i mane
Prednosti | Mane |
|
|
Aukcije
Definicija
Aukcije obnovljivih izvora energije, koje se ponekad nazivaju i „aukcije na zahtev“ ili „aukcije nabavki“ su vrsta mehanizma podrške tehnologijama obnovljivih izvora energije. Aukcije obnovljivih izvora energije u većini slučajeva otvara vlada neke države. Ona će odrediti kapacitet (kW) ili proizvodnju električne energije (kWh) koja je na aukciji, kao i tehnologiju proizvodnje, a ponekad i lokaciju proizvodnje. Nakon toga menadžeri projekata mogu da predaju ponudu na aukciju, navodeći svoj predlog projekta i navodeći cenu po jedinici električne energije po kojoj će moći da realizuju svoj projekat. Tada vlada procenjuje različite ponude, rangirajući ih na osnovu njihove cene i drugih kriterijuma. Zatim se biraju najbolji kandidati i vlada potpisuje ugovor o kupovini električne energije sa uspešnim učesnicima. Aukcije su vrlo fleksibilne i mogu se organizovati na mnogo različitih načina. Da bi aukcija uspela, važno je da se ona prilagodi specifičnim okolnostima zemalja koje zavise od ciljeva koje država želi da postigne na aukciji.
Pregled različitih aukcijskih modela
- Aukcija zapečaćenih ponuda: Svi učesnici podnose svoj predlog koji sadrži cenu i količinu proizvodnje. Pojedinačni učesnici nisu u mogućnosti da vide predloge jedni drugih. Sve prijave se zatim pregledaju kako bi se potvrdilo da ispunjavaju zacrtane zahteve. Ponude se rangiraju od najniže do najviše prema njihovoj ceni i eventualno drugim dodatnim kriterijumima. Tada se biraju najbolje rangirani projekti jedan po jedan, sve dok broj izabranih projekata ne pokrije obim proizvodnje obnovljive energije koji se prodaje na aukciji.
- Iterativni postupak / Aukcija silaznog sata: U ovoj vrsti aukcije licitator (u većini slučajeva vlada) objavljuje cenu za novi projekat proizvodnje obnovljive energije. Potom se ucesnici aukcije javljaju i objavljuju količinu proizvodnje koju mogu da ponude za ovu cenu. Aukcionar zatim postupno snižava cenu, što rezultira nižim količinama proizvodnje koje se nude. Ovaj proces se nastavlja sve dok se ponuđena količina proizvodnje ne podudara sa količinom nove obnovljive energije u koju vlada želi da investira. Na ovoj aukciji učesnici poznaju ponude jedni drugih i stoga mogu da prilagode svoje ponude na osnovu konkurencije.
- Aukcija hibridnog tipa: Ove aukcije se sastoje od kombinacije različitih modela za odabir. Kao primer, Brazil koristi aukciju koja je podeljena u dve faze. Prva faza je aukcija silaznog sata koja se koristi za otkrivanje cene. Druga faza se sastoji od zapečaćenih aukcija koje osiguravaju da učesncii ne mogu da se dogovore o ceni.
Prednosti i mane
Prednosti | Mane |
|
|
Poređenje FIT i aukcija
Glavna razlika između FIT i aukcija je mehanizam otkrivanja cena. Cenu FIT utvrđuju kreatori politike, međutim, na aukcijama industrija određuje cenu projekta putem konkurentnog nadmetanja između učesnika. Ako zemlja nema puno iskustva sa postavljanjem cene za određenu tehnologiju obnovljivih izvora energije i nema dovoljno podataka o troškovima, onda su aukcije koristan način otkrivanja stvarnih troškova tehnologije. Međutim, da bi aukcije bile uspešne moraju biti konkurentne. To znači da među menadžerima projekata u zemlji treba da postoji dovoljno interesa za ulaganje u tehnologiju. Aukcija bi trebala biti pretplaćena tako da proizvodni kapacitet koji nude svi učesnici bude veći od potražnje. U situacijama kada se ovi uslovi ne mogu ispuniti, FIT je često bolja opcija. Još jedna stvar koju treba razmotriti je da su aukcije otvorene za sve. Ako sa vladine tačke gledišta postoji poseban interes da se proizvodnja obnovljivih izvora energije usmeri na određeni sektor (na primer poljoprivredni, privatna domaćinstva, industriju itd.), FIT su često bolja politika za ciljanje određene vrste proizvodnje. Aukcije su obično bolje za velike projekte i ustaljene tehnologije. S druge strane, FIT su manje rizične sa stanovišta programera projekata, zbog čega pomažu u podršci malim projektima, kao i tehnologijama u nastajanju.
Širom sveta postoji sve veći trend da se odmakne od modela mehanizama podrške koji nisu fleksibilni. Kako tržište energije postaje sve složenije, tako postaju i energetske politike u mnogim zemljama. Hibridni mehanizmi podrške dobijaju na popularnosti. Često je prednost imati dve različite vrste mehanizama podrške koji se paralelno primenjuju ili čak kombinovanje elemenata različitih politika u jednu. Stoga se FIT i aukcije mogu istovremeno primeniti u jednoj zemlji. U tim slučajevima, uslovi pod kojima se mogu primeniti dva mehanizma podrške moraju biti dobro definisani. Na primer, u mnogim zemljama koje su primenile i FIT i aukcije, FIT su usmerene na male projekte, dok su aukcije ograničene na velike projekatante. Zemlja mora pažljivo odabrati i definisati granice za projekte, odlučujući koji projekti se klasifikuju kao mali. Međutim, postoje i primeri zemalja koje su sprovele politike na potpuno suprotan način (primer: Uganda: Aukcije za mali obim, Danska: Aukcije za nove tehnologije).
Prevela i pripremila: Ivana Kravić
Izvor: https://energypedia.info
Drugi Medunarodni sajam obnovljivih izvora energije SOLAR-THERM-BIOMASA 2013 biće održan na Novosadskom sajmu od 10. do 12. aprila 2013, najavio je organizator firma ICM International iz Beograda.
Na specijalizovanom sajmu predstaviće se 40 preduzeća odnosno 28 domaćih i 12 inostranih izlagača i 60 zastupnih brendova iz 11 zemalja, izmedju ostalih iz Srbije, Hrvatske, Slovenije, Austrije, Nemačke, Kine, Novog Zelanda i drugih država.
Ulaz na Sajam je slobodan, radno vreme 10-17h
Sajam SOLAR-THERM-BIOMASA 2013 je zamišljen kao mesto dinamične razmene ideja i informacija i identifikovanja poslovnih mogućnosti, s ciljem umrežavanja i partnerstva između kompanija u industriji obnovljivih izvora energije na lokalnom, regionalnom i međunarodnom nivou, kao i prezentovanje građanima Srbije mogućnosti energetskih i finansijskih ušteda korišćenjem obnovljivih izvora energije.
Tokom trajanja sajma posetioci će moći da prisustvuju poslovnim susretima u okviru B2B sastanka, kao i nizu predavanja na temu obnovljivih izvora energije i energetske efikasnosti , a u četvrtak 11. aprila bice održana panel diskusija " Od velikog potencijala do realizacije u oblasti OIE i EE ", na kome će biti reči o potencijalu Srbije u oblasti obnovljivih izvora energije, šta je do sada učinjeno u ovoj oblati, koje su prepreke sa kojima se suočavamo, koliko su duge zemlje ispred nas i drugo. Na ovoj panel diskusiji, govoriće Tanja Stojanovic iz Ministarstva energetike, razvoja i zaštite životne sredine, Aleksandar Car iz Instituta Mihajlo Pupin, Vladimir Katić sa Fakulteta Tehničkih nauka, Aleksandar Vlajčić iz JP „Elektroprivreda Srbije“ i Tanja Zečević iz preduzeća Eco life.
Prvi Međunarodni sajam obnovljivih izvora energije SOLAR-THERM 2012 održan je prošle godine. Udeo stručnih posetilaca ove manifestacije bio je čak 95 %, od čega su oko 40 odsto bili posetoci koji u svojim kompanijama imaju rukovodeća mesta, sa pravom ugovaranja i donošenja odluka o investicijama.
Program sajma možete preuzeti dole na linku
Unapredjenje korišćenja obnovljivih izvora energije (OIE) tako da 2020. godine u ukupnoj finalnoj potrošnji energije 27 odsto učestvuju obnovljivi izvori, postavljeno je kao cilj Nacionalnim akcionim planom za te izvore, koji ima cilj i da ohrabri investitore u oblasti zelene energije, rečeno je na prezentaciji plana u PKS
Ministarka energetike Zorana Mihajlović istakla je da je ostvarenje tog cilja moguće, posebno jer je tačno utvrdjeno koliko je to megavata po kom izvoru - od vetra, biomase, hidropotencijala, ostalih izvora. Na taj način, biće unapredjen ne samo nivo energetske bezbednosti i ekonomskog razvoja, već će biti obezbedjen i privredni rast u Srbiji.
Ministarstvo energetike tokom proteklih šest meseci u potpunosti je završilo zakonodavni i strateški okvir za oblast obnovljivih izvora energije. Nacionalni akcioni plan za OIE zaokružuje regulatorni okvir koji se odnosi na obnovljive izvore energije, rekla je Mihajlović i istakla da je Srbija spremna da dočeka investitore. Medju najvažnijim promenama jesu izmena dela Zakona o energetici koji se odnosio na izdavanje energetskih dozvola i saglasnosti i uvodjenje obaveza za investitore koje moraju da poštuju. Zatim, usvojene su četiri uredbe o povlašćenim cenama u korišćenju OIE, a prošle nedelje upućen je javni poziv investitorima za 316 lokacija u 17 opština u Srbiji za izgradnju malih hidroelektrana, koji će biti otvoren do 5. aprila. Prvi put na ovaj način pozivamo investitore da dodju, ispune kriterijume i dobiju dozvole. Prema njenim rečima, do 2015. godine Srbija bi trebalo da dobije male hidroelektrane od oko stotinu megavata.
Sada možemo da kažemo svakom, bilo domaćem bilo stranom investitoru, da postoje svi zakoni i pravilnici, da nema složenih administrativnih procedura i da smo potpuno otvoreni za investicije u obnovljiive izvore energije, precizirala je Mihajlović. Ona je podsetila da je od 2006. godine Srbija članica Energetske zajednice Jugoistočne Evrope, da su od 2009. donete odredjene uredbe za oblast obnovljivih izvora energije, ali da od tada nije mnogo uradjeno na tom planu, na štetu privrede i energetike. U tom periodu, prema procenama, Srbija je izgubila oko dve milijarde evra investicija u toj oblasti, istakla je Mihajlović.
Predsednik Privredne komore Srbije (PKS), Miloš Bugarin naglasio je da su obnovljivi izvori energije veliki potencijal Srbije, nedovoljno iskorišćen i ocenio da će izmenjena zakonska regulativa u toj oblasti dati investitorima veće mogućnosti. Prema rečima predsednika PKS, glavni ciljevi energetske politike u Srbiji ogledaju se u obezbedjivanju sigurnosti u snabdevanju energijom, povećanju konkurentnosti i energetske efikasnosti, kao i obezbedjivanju održivog razvoja kroz smanjenje potrošnje energije, uz nezaobilazan faktor zaštite životne sredine. Sve aktivnosti ministarstva vidim kao aktivnosti u funkciji pripreme srpske privrede za buduće investicije.
Predsednik PKS ukazao je na značaj novih vodiča za investitore u postrojenja koja koriste obnovljive izvore energije, posebno za svaki obnovljivi izvor energije, koji su predstavljeni na konferenciji – 1. Izgradnja postrojenja i proizvodnja električne energije iz biomase u Republici Srbiji, 2. Izgradnja postrojenja i proizvodnja električne energije u malim hidroelektranama u Srbiji, 3. Izgradnja postrojenja i proizvodnja električne energije u vetroelektranama u Srbiji, 4. Izgradnja postrojenja i proizvodnje električne i toplotne energije iz hidrogeotermalnih izvora u Srbiji, 5. Izgradnja postrojenja i proizvodnja električne energije u solarnim elektranama u Srbiji i 6. Izgradnja solarnih sistema u Srbiji.
U vodičima su detaljno opisane složene procedure za izgradnju postrojenja i proizvodnju energije iz konkretnih obnovljivih izvora, uz upućivanje na odgovarajuće propise i navodjenje nadležnih institucija. Vodiči su namenjeni, pre svega, investitorima i stručnjacima koji rade na razvoju projekata, ali i zaposlenima u različitim institucijama. Cilj izrade vodiča je da se ohrabre i pomognu investitori da ulažu u obnovljivim izvorima energije u Srbiji, ali i da se, kroz detaljno sagledavanje složenih zakonskih procedura, uoče njihovi nedostaci.
Ambasador Kraljevine Holandije u Beogradu Laurent Louis Stokvis podsetio je da se ova prezentacija održava u okviru završne konferencije G2G projekta Kraljevine Holandije i Srbije ''Razvoj okvira za korišćenje energije iz obnovljivih izvora u Srbiji''. Osnovni cilj projekta je transpozicija i implementacija regulative EU – Direktive 2009/28/EC o promociji obnovljivih izvora energije, kao i unapredjenje ekonomske saradnje u ovoj oblasti. Nacionalni akcioni plan za obnovljivu energiju u Srbiji do 2020. godine jedan je od rezultata ovog projekta.
Zamenik stalnog predstavnika UNDP Juerg Staudenman ukazao je na izazove s kojima se svet suočava u oblasti korišćenja OIE. Srbija je obnovljive izvore postavila na čelo svojih ciljeva. Osnovni cilj akcionog plana jeste i da ohrabri investitore u oblasti zelene energije.
Pomoćnik ministarke za energetiku Dejan Trifunović naveo je da su kao obavezni indikatori za praćenje implementacije Nacionalnog akcionog plana za OIE postavljeni učešće obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije, udeo OIE u potrošnji energije u sektoru grejanja i hladjenja, udeo OIE u potrošnji energije u sektoru električne energije i u potrošnji energije u sektoru saobraćaja, a pored udela i, ukupna godišnja potrošnja energije u sektoru grejanja i hladjenja, u sektoru električne energije i saobraćaja. On je ukazao i na neiskorišćeni, najveći resurs obnovljivih izvora energije u Srbiji, biomasu, čiji se potencijal procenjuje na oko 3,3 miliona tona ekvivalenta nafte godišnje.
Prezentaciju ''Nacionalnog akcionog plana za obnovljive izvore energije'' organizovala je Privredna komora Srbije, u saradnji sa resornim ministarstvom, Ambasadom Kraljevine Holandije, Programom Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), u okviru završne konferencije G2G projekta Kraljevine Holandije i Srbije ''Razvoj okvira za korišćenje energije iz obnovljivih izvora u Srbiji''.
Izvor: Privredna Komora Srbije
Specijalizovane stručne usluge, koje pruža Nacionalna asocijacija za biomasu "SERBIO"
Nacionalna asocijacija za biomasu SERBIO
Vladike Ćirića 2, 21 000, Novi Sad, Srbija
Telefon: 021/3823 533
e-mail: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.
BioRES Project - Sustainable Regional Supply Chains for Woody Bioenergy has received funding from the European Union's Horizon 2020 research innovation programmer under grand agreement No 645994
Osnivanje Nacionalne asocijacije za biomasu SERBIO podržala: